Enki (sumerski:dEN.KI(G)) je bog u sumerskoj mitologiji, kasnije znan kao Ea u akadskoj i babilonskoj mitologiji. U najranija vremena sumerske povijesti bio je bog-zaštitnik grada Eridu, ali se kasnije utjecaj njegova kulta proširio diljem Mezopotamije te na Kanance, Hetite i Hurijce. On je bio božanstvo obrta (gašam); šaljivdžija; voda, morskih voda, jezera (a, aba, ab), inteligencije (gestú, književno „klas“, „uho“) i stvaranja (Nudimmud: nu, poput, dim, mud, „imati porod“). On se povezivao s južnom skupinom konstelacija zvanoj „zvijezde Ea“, ali također i s konstelacijom AŠ-IKU, „Poljem“ („Kvadratom Pegazusa“). Počevši negdje od 2. tisućljeća pr. Kr., on je ponekad poistovjećivan prilikom pisanja s brojčanim ideogramom za „40“, uobičajeno posvećenim kao njegov „sveti broj“. Planet Merkur, združen s babilonskim Nabuom (sinom Marduka), bio je u sumerska vremena identificiran s Enkijem.

Velik broj mitova vezanih uz Enkija bio je sakupljen iz raznih mjesta, počevši od južnog Iraka do Levanta. On se prikazuje na najranijim natpisima ispisanimklinopisom diljem regije i bio je istaknuta karaktera od 3. tisućljeća pa do helenističkog razdoblja.

Točno značenje njegova imena je nesigurno: zajednička transliteracija je „Gospodar Zemlje“: sumerski en se prevodi kao titula jednakoznačna „Gospodinu“, „Vladaru“; u najranija vremena izgleda da je ta titula bila davana Visokom Svećeniku; ki znači „zemlja“; ali postoje razne teorije prema kojima ki u njegovu imenu ima drugačiji izvor, vjerojatno kig nepoznata značenja ili kur u značenju „brežuljak“, „nasip“. Ime Ea navodno je hurijskog porijekla dok ostala istraživanja smatraju da je riječ o mogućem semitskom terminu, koji je možda derivacija zapadno-semitskog korijena „hyy“ u značenju „život“, a u ovom slučaju koristilo se za „izvor“, „tekuću vodu“. U sumerskom EA znači „kuća vode“ i predlagalo se da je to početno bilo ime grobnice/hrama samog Boga uEridu.

Islam (arapski: الإسلام; latinično: al-'islām, predanost Bogu) ili muhamedanstvo, monoteistička svjetska religijautemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era počinje 622., kad se Muhamed sa svojim pristašama seli iz Meke (gdje su se tadašnji Arapi protivili širenju islama) u Medinu (hidžra).

Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Ova izvješća su prvobitno širena usmenom pjesničkom tradicijom; danas grčki mitovi su poznati prije svega iz starogrčke književnosti.

Francuska

Francuska Republika (fra. République Française) je država u zapadnoj Europi, s nekoliko prekomorskih teritorija i otoka. Kontinentalna Francuska (France métropolitaine) graniči s Belgijom, Luksemburgom,Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom. Prekomorski posjedi uključujuFrancusku Gvajanu u Južnoj Americi, te otoke poput Martinika, Réuniona i Nove Kaledonije u Atlantskom,Indijskom i Tihom oceanu.

Francuska je jedna od zemalja osnivačica Europske Unije, i njena teritorijem najveća članica. Također je zemlja osnivačica Ujedinjenih naroda, i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti; pored toga je i članica grupa G8 i G-20, NATO-a, OECD-a, Frankofonije i niza drugih međunarodnih organizacija.

Glavni ideali Francuske izraženi su u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina. Ustavom je definirana kao nedjeljiva, sekularna, demokratska i socijalna država. Jedna je od najrazvijenijih, najbogatijih i najprepoznatljivijih država svijeta, a s 82 milijuna turista godišnje i najposjećenija.^[1]

Francuska Republika République Française
Zastava Grb
Geslo Liberté, Egalité, Fraternité (francuski: sloboda, jednakost, bratstvo)
Himna Marseljeza
Glavni grad	Pariz
Službeni jezik	francuski
Vlada
- Predsjednik	François Hollande
- Predsjednik Vlade	Jean-Marc Ayrault
Neovisnost	Verdunskim ugovorom 843.
Površina	47. po veličini
- ukupno	543.965 1) km²
- % vode	0,26 %
Stanovništvo	21. po veličini
- ukupno (2007)	61.538.322 1)
- gustoća	113,1/km²
BDP (PKM)	procjena 2006.
- ukupno	1.830 bilijuna $ (7.)
- po stanovniku	29,316 $ (20.)
Valuta	euro € 2) (100 centa)
Pozivni broj	+33 1)
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.fr
1) Podatci za europski dio Francuske; 2) Do 1999. francuski franak

Religija Mezopotamaca javlja se kod Sumerana i razvijaju je drugi narodi Mezopotamije; kao takva održala se i antičkom dobu.

Mezopotamci štuju antropomorfna božanstva. Imaju ozakonjen kult, hijerarhiju svećenika i druge kultne službenike. Tome prethode primitivni oblici religije i kulta s fetišizmom, totemizmom, animizmom, magijom i sličnim elementima. Obožavaju nebeska tijela kao što su sunce ili mjesec itd. Obožavaju zemlju, vodu, javlja se kult mrtvih i vjerovanje u demone. Vladarima daju nadnaravne osobine. Imaju božanstva prvog i drugog reda.

Prema znanstvenoj rekonstrukciji mita, sumerski svećenici smatrali su da su iz prvobitnog mora, čiji je gospodar bila božica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje. Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila zamišljena kao ploča koja pliva na vodi, a Nebo kao čvrsti svod. Kako je sve bilo u potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomoć Enkija, boga slatke vode biljni i životinjski svijet na zemlji. Čovjek je bio smatran djelom više božanstava. Trijadu vrhovnih bogova činili su bogovi AN(nebo) - ENLIL(zemlja) - EA(voda).

Svaki Mezopotamski grad imao je svoga osobnog boga zaštitnika kojemu je u gradu bio izgrađen stepenasti hram u obliku kule sa svetištem na vrhu - zigurat.

Mezopotamski mitovi i legende su bile važan činitelj mezopotamske religije i bili su zapisani sumeranskimklinastim pismom. Jedan od najstarijih je ujedno i najstarije sačuvano književno djelo na svijetu - "Ep o Gilgamešu".

Marko Aurelije

Marko Aurelije (121-180) bio je vladar Rimskoga carstva, filozof, književnik, učenik vrline. Rođen je u uglednoj rimskoj obitelji hispanskog podrijetla. Svoje etičke principe nastojao je u životu ostvarivati. Kao car brinuo je o tome, da u carstvu kojem je bio na čelu vlada pravičnost (naravno, prema ondašnjim mjerilima). Povijesni izvori svjedoče da je u tome uspijevao. Rukovodio se općim dobrom. U upravljanju carstvom bio je suzdržan. Štednjom je sanirao državne financije. Državne izdatke sveo je na minimum. Proveo je reforme u građanskom pravu i osnivao škole. Imao je dobre odnose sa Senatom. Kad se država našla u nevolji zbog stalnih navala barbara sa sjevera te zbog kuge koje je zavladala u carstvu, Marko Aurelije je prodao vlastita imanja kako bi pomogao državnoj blagajni. Posljednje godine života proveo je u vojnim taborima i utvrdama na sjevernoj granici, razmišljajući u predasima o životu u skladu s prirodom i Bogom. Tako je nastao njegov čuveni Dnevnik, djelo bolne rezignacije nad ljudskom sudbinom, propleteno etičkim sugestijama koje tvore filozofsku paralelu ćudorednim zasadama ranog kršćanstva.

“Pokušaj živjeti životom dobroga čovjeka koji je više nego zadovoljan onime što mu je dano iz cjeline i koje se zadovoljava vlastitim ispravnim djelovanjem i uljudnim odnosom prema drugima.” (4,25)

Paralele i merdijani

Paralelom, ponekad i usporednicom, naziva se kružnica koja spaja sve točke iste zemljopisne širine na površiniZemlje. Prema drugoj postojećoj definiciji, paralela je opseg kružnog presjeka zemljine kugle s ravni koja se u prostoru nalazi ortogonalno prema zemljinoj osi. Najčešće se označavaju svaka deseta ili dvadeseta paralela.

Paralele opasuju Zemlju u smjeru istok - zapad i idu paralelno s ekvatorom, dok su meridijani okomiti na paralele, i uvijek dotiču kroz oba Zemljina pola. Ekvator je najveća paralela a prema sjeveru i jugu od njega paralele su sve kraće. Sjeverni i južni pol su najmanje paralele koje se nalaze 90° južno te 90° sjeverno od ekvatora. Za razliku od paralela, svi meridijani su jednako dugi i svaki polazi od jednog i završava na drugom polu. Razmak između dviju paralela je svuda približno 111 km.Paralele se dijele na sjeverne i južne, ovisno o tome nalaze li se sjeverno ili južno od ekvatora, koji je prema tomenulta paralela i dijeli Zemlju na sjevernu i južnu polutku. Dok on proizlazi iz prirode rotirajuće kugle, nulti meridijan u Greenwichu je proizvoljno dogovoren.Meridijan (drugi naziv je podnevnik) je u zemljopisu odnosno fizičkoj geografiji naziv za liniju koja spaja zemljine zemljopisne polove te je okomita na paralele ili usporednice. To je crta koja spaja sve točke na Zemlji na kojima je Sunce tijekom svog prividnog kretanja u istom trenutku nalazi na najvišoj točki obzora, uzenitu. Sva mjesta koja imaju istu vrijednost zemljopisne dužine nalaze se na istom meridijanu.Ponekad se, pogrešno, naziv meridijan primjenjuje na crtu punog opsega Zemlje.Riječ meridijan izvedena je iz latinskog circulus meridianus, što znači "podnevni krug".Svi meridijani su (ako se promatra Zemlju kao kuglu ili, točnije, kao rotirajući elipsoid) jednako dugački, jer je udaljenost između polova tijela koje rotira uvijek konstantna. To znači da je, za razliku od paralela, dužina meridijana, kao i ukupni opseg Zemlje, uvijek konstantna. Prema elipsoidu WGS84 utvrđena dužina meridijana je oko 20.003,9 km^[1]Krećući od pola, razmak između meridijana raste dok na kraju na ekvatoru udaljenost dosiže maksimum (1' = 1855,32 m)^[1], da bi se ponovo svi meridijani susreli na polovima u jednoj točki. Prema Besselovom elipsoidu razmak na ekvatoru je 111,307 km, a na 50° zemljopisne širine (gdje je Srednja Europa), razmak je 71,687 km. Najčešća je podjela geografske karte i globusa po svakom desetom ili dvadesetom meridijanu.1884. godine je dogovoreno da početni meridijan prolazi kroz londonsku zvjezdarnicu Greenwich.Određeni meridijani su granice vremenskih zona na koje je Zemlja podijeljena. Jedan puni okret Zemlje za 360° traje jedan dan, dakle 1.440 minuta. Prema tome, vremenski razmak između dva meridijana (na međusobnoj udaljenosti od 1°) je točno 4 minute (1.440 : 360). Vremenska razlika između dva mjesta čija je udaljenost 15° zemljopisne dužine je, prema tome, točno 1 sat = 60 minuta.Kako se vremenske zone ne određuju uvijek samo iz geografskih nego i iz praktičnih i političkih razloga, zakonsko vrijeme u nekom mjestu može se manje ili više razlikovati od stvarnog mjesnog vremena. Utvrđene vremenske zone razlikuju se uglavnom za jedan, rijetko za pola sata. Posebna situacija je na polovima, jer tu se sreću sve vremenske zone. Na polovima je moguće u par korakaAntarktiku je dogovoreno da svuda vrijedi koordinirano svjetsko vrijeme.proći kroz sve vremenske zone. Za