Poluotok Kola dio je Rusije, čije visoravni i beskrajna tundra podsjećaju na pejzaže djela „Marsove kronike“ Raya Bradburrya. Grad Lovozero, koji mlađe generacije s ljubavlju zovu „Lav-Ozero“ („Jezero ljubavi“, od engleske riječi „love“ – ljubav), nalazi se u središtu poluotoka Kole i prijestolnica je ruskog dijela Laponije, zemlje koju mnogi povezuju s Djed Mrazom. Istoimena oblast najprostranija je i najrjeđe naseljena regija u Murmanskoj oblasti.
Lokalno stanovništvo živi u kućama na saonicama. Često ih šibaju vjetrovi toliko jaki da mogu dići psa i druge sitnije životinje u zrak, a katkada su vjetrovi toliko jaki da se ljudi moraju držati za metalne ograde duž pješačkih staza, postavljenih po cijelom naselju.
Kaputi od kože soba te gulaš od sobovog mesa uobičajena su odjeća i hrana lokalnog stanovništva, osobito pripadnika polunomadskog autohtonog naroda ruskog Sjevera kojima je uzgajanje sobova u krvi. Kada sobovi pojedu svu mahovinu kojom se hrane, obitelji se pakiraju i sele na drugo mjesto. Čini se da se mentalitet sobova prenosi na stanovnike Lovozera. Zanemarivo mali broj ljudi odlazi u grad, ali ga istovremeno malo njih i napušta. Postoji nešto – umor, strah od drugačijeg načina života, potreba – što ljude navodi na ostanak s onima koji su im slični, a to održava broj stanovnika na već godinama stabilnoj brojci. Trenutno tamo živi svega 2 828 ljudi.
Turisti su uglavnom iz Rusije, Skandinavije i SAD-a i zaljubljenici su u ekstremne uvjete života. Nitko ovdje ne dolazi slučajno. Naravno, za put se treba pripremiti, jer ne može svatko živjeti u tipiju (konusnom šatoru od kože) ili se voziti 13 sati snowmobilom.
Ukoliko želite okusiti jedinstvenu pustolovinu ispod grimiznog neba u suton na poluotoku Kola, obratite se agenciji Atlantis travel.
Nema komentara:
Objavi komentar